piše: Filip Ćorlukić ….iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U želji omogućiti nam i glazbeni odgoj, otac nam je kupio violinu, a za učitelja nam je uzeo Stanka Vančuru. I brat i ja smo dugo pokušavali, ali nije išlo.
Da bismo dobili određeni ton, bilo nam je nemoguće na vratu viloline pogoditi točno ono pravo mjesto. Violina nema one žičane pregratke kao ostali žičani instrumenti, pa je i minimalno odstupanje naprijed-nazad od potrebnog, rezultiralo nekim drugim tonom.…