piše: Bosiljka Schedlich
Početkom 1973. uprava Telefunkena je odlučila da će u svibnju zatvoriti dom za žene u Wielandovoj ulici, koji sam vodila i u kojem sam stanovala. Ponudili su mi da vodim dom s 250 žena i muškaraca. Odbila sam jer uz takav posao, studij ne bi bio moguć.
To se poklopilo i s Bertovom željom da s prijateljima iznajmimo zajednički stan i da stanujemo u Wohngemeinschaft, što je tada među studentima bilo moderno.…
Najprije se moram predstaviti: obična sam mala seoska učiteljica sa samo 33 godine radnog staža. Učiteljica staroga kova, ne baš vična modernim tehnologijama, ali imam kćeri i sina koji su mi glavni joker u korištenju istih.