Ivan Dobra Žirjanin
Ka’ zapušu te južine
i ka’ more svud zapini,
mi bižimo u kužine,
a oni su kaj dupini.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz knjige “Stipine priče i pjesme” tiskane 2007. godine, koju je priredio sin autora priča, danas 93-godišnji Filip Ćorlukić, naš suradnik u rubrici “Prorok prošlosti”.
napisao: Stjepan Ćorlukić
Grad sa tri tisuće raznolikih obitelji i isto toliko najraznovrstnijih pripovijedaka, koje se nikada neće napisati i nigdje objaviti – raskošno je odsijevao pod zlatnim plaštem jesenjeg predpodnevnog sunca.
U jednoj mirnijoj ulici pušila se je Hasan-agina kuća, iz čijih se prizemnih odaja, poput pastirske frule, čula umilna djevojačka pjesma. To je agina ljepotica Esma, sjedeći kraj otvorenog džamli pendžera, premda iza tvrde rešetkaste zavjese, vezući sitni vezak, kroz slađahnu davoriju, iznosila najnježnije osjećaje, svoje mladenačke duše……
Slavica Sarkotić
Kad padne mrak djevojčica raskrili boje iz zjenica
Po čitavoj prostoriji i otjera sjene u kutove
Ne boji se noći
Voli koprenu mraka koja ju zagrli
U noći sve stvari poprimaju obrise čuda
I svi nedostatci gube svoj značaj
Kad padne mrak djevojčica staje pred zrcalo
I dugo, dugo češlja zlaćane pramenove…
GORAN, WE’RE NOT IN KANSAS ANYMORE!
tekst i foto: Daniel Pavlić
Još jedno proljetno subotnje jutro. Budim se i čekam poruku kada će Goran iz Gline krenuti prema Petrinji. Danas ga vodim u srce Banije.
Vodim ga gdje još uvijek trese, gdje su potresi svakodnevni, no ne bilježe se budući da su smanjenog intenziteta. Tu i dalje žive ljudi čije pukotine svakim danom rastu. Mislim na “životne pukotine”…
Negdje oko 10 sati, nalazim se na poziciji, skretanje iz Petrinje prema Hrastovici. Goran mi javlja da se u Petrinji izgubio i da se loše snalazi po gradu punom ruševina jer su mnoge ulice zatvorene.…
piše: Marija Juračić
U jednim lokalnim novinama čitam kako autor jednog članka hvali izgradnju jedne stambene zgrade i kako, vrlo sugestivno, biranim riječima, njezin položaj između dvije prometne ceste, proglašava prednošću.
Kažem to zetu, a on odgovara da autor laprda i odmah me pita – kada se mislim cijepiti?…
tekst: Marko Jareb
U rukama držim knjigu čiji je autor Ivo Frangeš: „Povijest hrvatske književnosti“. Izdavači su Nakladni Zavod Matice Hrvatske i Cankarjeva Založba. Izdana je u Zagrebu – Ljubljani, 1987. godine. Tiskana je u nakladi od deset tisuća primjeraka.
Urednici knjige su Slavko Goldstein, Branimir Donat i Vjekoslav Boban. Recenzenti su Rafo Bogišić i Miroslav Šicel. Autori leksikona pisaca su Ivo Frangeš, Ivan Martinčić, Nedjeljko Mihanović, Vesna Frangeš i Milorad Živančević.
Knjigu sam posudio u Gradskoj knjižnici jednog Županijskog središta u RH.…
Uredništvo HGB
Berlin/ Prema informaciji sa online stranice Hrvatske katoličke misije Berlin, završena je dobrotvorna akcija organizirana u korizmeno vrijeme, vrijeme kršćanske solidarnosti i odricanja od onoga što opterećuje život, kako bi se bilo bliže Bogu i ljudima koji trebaju pomoć.
U ovoj korizmenoj akciji HKM Berlin prikupljeno je ukupno 11.953,53 eura.…
Iz knjige “Stipine priče i pjesme” tiskane 2007. godine, koju je priredio sin autora priča, naš suradnik Filip Ćorlukić a kojoj na početku stoji ovaj tekst: “Objavljivanje ove spomen-knjige omogućili su Hrvati Bos. Posavine / u znak sjećanja na Stjepana Stipu Ćorlukića, stradalnika i neznanog, a izrazito nadarenog pripovjedača i pjesnika.”
Predgovor: Sinovi Filip i Anto Ćorlukić
Majka Kata je i tu večer davne 1954. godine grabljama s tavana skidala sjeno da nahrani našu kravicu. Odjednom je pred nju pala nekakva mala pohabana školska bilježnica, iz koje je ispalo nekoliko ispisanih papira. Ukočila se od straha. Kako i ne bi kad su pripadnici Ozne prije samo dana tu pronašli našeg oca, koji se pred njima skrivao preko devet godina. Odnijeli su sve knjige i papire koje su pronašli, a i mnoge predmete iz kuće. Budući da nije znala čitati, nije znala što piše u bilježnici. Onako u strahu htjela ju je baciti u vatru, ali se predomislila i odlučila je sakriti da bi mogla nama pokazati.
Kad smo pročitali, bili smo zaista iznenađeni sadržajem. Čak je i nama koji smo ga dobro poznavali bilo teško shvatiti od kuda je crpio toliku snagu, da u najtežim uvjetima, strahu i svim mogućim psihičkim…
tekst: Kitana Žižić
Prije nekoliko tjedana u mozaičkoj emisiji Hrvatske radiotelevizije ugledala sam poznato lice. Manje poznato od lica mlađeg brata, ali sam ga odmah prepoznala.
Bila je to reportaža o čovjeku u najboljim godinama, koji je u majčinom rodnom dalmatinskom mjestu pronašao dom. Godinama već tamo živi sa suprugom i obožavanom kćerkom, uglavnom zahvaljujući popularnom kafiću u centru mjesta.…