piše: Dragica Trumbetaš

Ništa ne može uzdrmati našeg Premijera! Nakon tri tjedna od potresa jučer je zbog silnog pritiska javnosti, konačno donesena odluka o oprostu računa za struju, plin i TV pretplatu. Da nije bilo medijske histerije njegov bi Župan i dalje upozoravao na štednju, ljudi bi se bojali više računa od hladnoće i dalje bi se smrzavali.

I ovo je tek na tri mjeseca, kao da će to biti dovoljno za povratak u normalni život.

No, idemo dalje, medijska pažnja oko Župana mu nikako ne odgovara baš kao ni priče o obnovi.

Ne može shvatiti da ljudi koji cijeli život ulažu, grade, dograđuju, dižu kredite i plaćaju ogromne kamate za jedini dom, ne mogu prihvatiti da to sve drugi dobije zabadava i još se poziva na prava koja nitko drugi nema.

Da je samo jedna kuća srušena zbog loše obnove, puno je to previše za te ljude koji su sada ostali na ledini u poodmakloj životnoj dobi, prekasno za novi početak.

No, to ne brine Plenkovića, veli da će tijela ispitati. Ministar Čorić ima drugo opravdanje, veli da je bio vikend pa nisu mogli zauzeti stav oko toga.

Za vikend se ne uzima stav, pušta se da se stvari slegnu, no, ponedjeljak je donio nova saznanja.

Župan Žunić dobio je kuću na korištenje dok je Glina bila okupirana, dok su u njoj bili još vlasnici koji su ju sagradili. Zakon po kojem mu je uopće mogla biti kuća dodijeljena donesen je pet mjeseci kasnije od datuma na njegovom rješenju o dodjeli na korištenje.

Dakle, najprije se bezecirala kuća a tek se onda išlo na usvajanje zakonskih okvira po kojima se kuća mogla nekome dodijeliti.

Nije čudo što ju je on upisao kao darovanu, davno je on to prisvojio, kuće koje je naslijedio potvrđuju da nikada nije bio beskućnik.

No, dalje besramno laže,  a Plenković ga brani, za sve okrivljuje medijsku histeriju .

Kako se pravda zakon koji će Županu Žiniću vratiti sve uložene novce u održavanje a nije ni najamninu morao plaćati! Tako je Župan uselio u gotovu kuću s tuđim stvarima i ako mu je slučajno pukla WC školjka, ako je sačuvao račun, sada će mu građani Hrvatske koji žive u kontejnerima i idu na poljski WC, morati vratiti novce za tu školjku koju je koristio u njihovoj (državnoj) kući.

Takvog velikodušnog zakona nema za stanovnike Čučerja koji već 10 mjeseci žive u kontejnerima. Oni imaju imovinski cenzus od 4000 kuna, smatra se da si s tom plaćom dovoljno solventan da sam sudjeluješ u obnovi.

Župan Žunić imao je bar četiri puta veću plaću i četiri kuće u koje je mogao ulagati u enterijer a on se odlučio ulagati u državnu koja mu je dužna vratiti uloženo.

I danas će ljudi biti histerični kad pročitaju nova otkrića, naročito radnici Brodotrogira koji se više ne sjećaju kada su dobili plaću, a ministar Čorić se pravi da pojma nema. Posao mu je da zna i za vikend , jer ti su ljudi sjedili za praznim stolom u hladnoj kući i isto nisu palili grijalice jer se boje velikih računa. Za njih niti neće biti poštede, njima će se isključiti struja ako ne plate račune.

Stvorili su si zemlju u kojima je pojedincima samo nebo granica, a s druge strane nema tako duboke rupe siromaštva u koju nisu spremni baciti obične građane koji pokušavaju radom zaraditi za život.

Nije bila rijetkost da se javnosti pokazao račun s fešte lokalnih moćnika, koji su u stanju potrošiti za jedan ručak prosječnu plaću Hrvata i naš Premijer se okružio takvima i oni će danas biti spremni u Saboru da brane nepoštenu stečevinu pretvorenu u praksu.

Sve će to začiniti domoljubljem i ratnim zaslugama, ismijavati siromašne građane kojima rat nije donio materijalnu korist.

I da histerija će i danas rasti kod umirovljenika s malom mirovinom, obično ih poslije 20  u mjesecu hvata panika, naročito one s mirovinom do 2000 kuna,

nema zakona po kojem imaju pravo na još kruha ,ako su slučajno bili rastrošni ovaj mjesec, upravo je drmnuo još jedan potres koji nas upozorava kako smo mali i bespomoćni.