JOLE PRVA LIGA

piše: Kitana Žižić

Naše prvo dijete bila je kćerka i tek tada sam shvatila što znači biti majka. I bila presretna jer mi se želja ispunila. Već sam imala spremljeno ime za nju iz „Plamenih inkvizitora“. Zagorkina Tajana je vjerovala da Sunce uvijek čeka iza oblaka, a takvu vjeru htjela sam u amanet prenijeti kćeri dodijelivši joj to ime.

Kad sam ponovo ostala u drugom stanju opet sam priželjkivala kćerku. Znam i zašto premda je suprug gajio nadu da ćemo dobiti sina. U to vrijeme nije se znalo što čuči u maminim trbuhu. Ultrazvuk je već bio u upotrebi, te je moguće …

više

MOM RODNOM GRADU

Iz naše arhive/ objavljeno 13.10.2016.

Dragica Šimić

Kad bih mogla proći kroz smaragdne gore
Sresti se sa rijekom što obale kupa
Valovima snenim da obrišem suze
Vijugama njenim da tečemo skupa.

Da borovi mladi naprave mi ležaj
U mirisnoj krošnji mahovinom šiven
Ilindansko sunce ponijela bih kući
I zeleni pejzaž sumrakom prekriven.…

više

DARIVANJE

tekst: Štefica Vanjek

Prošli tjedan proslavili smo samo nas šestero zetov rođendan (dvije obitelji, u skladu s odlukom Stožera). Ne znam što bih više kupovala za poklon nekome tko sve ima, pa je tako zet dobio samo mali znak pažnje i svi sretni i zadovoljni.

Poslije rođendana zet je dobio kovid na poslu, nama ga nije darovao, bar za sada, ali ostalim članovima svoje obitelji je. Eto, i kovid je postao darivanje.

Uskoro mi je i unuci u Njemačkoj rođendan. Htjela sam kupiti poklon i poslati u Njemačku ali sam odustala kada sam čula kakve su peripetije imali s paketom koje su snahini roditelji poslali za Božić. Stigao u poštu nakon mjesec dana, i još k tome račun od 150 eura carine, za što ne znaju, pa ga vratili nazad. A kao mi smo u EU pa ne plaćamo carinu. Mogu mislit što će se od paketa vratiti na Korčulu jer su u paketu bili domaći proizvodi, limuni i mandarine. Zato će, kako sada stvari stoje, unuka poklon birati kada dođe u Hrvatsku!

Ova darivanja podsjetila su me na darivanje o kojem svaki dan slušam na vijestima. Baš su čudne biljke ti istraživački novinari, sve isčeprkaju kao kokoši glistu. Zato ih vlasti i ne vole, pa ih truju kao Rusi, ubijaju i zatvaraju kako bi ih ušutkali.

Gledam i ove naše, neki bi ih rado primili za gušu. Kako su se samo usudili taknuti u veličinu koja od rata živi u velikoj kući za koju nije plaćao ni poštenu stanarinu, nadajući se da će mu je država darovati. Pitam se za koje zasluge? Po čemu je on jednakiji od ostale sirotinje, možda po tome što je bio zadužen za poslijeratnu obnovu čiju je kvalitetu otkrio potres.

Baš su ti novinari opaki pa mu našli još imovine, možda je još negdje nešto zametnuto na nečije tuđe ime, što nije kod nas nikakva novost već pravilo kako se vara država.

Ulagao je čovjek u kuću pa valjda zbog toga ima pravo da mu je država pokloni (mo´š mislit´!). U našoj državi ima mnogo podstanara koji masno plaćaju najam i opet moraju održavati stan ako žele biti u urednom i čistom pa im stanodavac zbog toga neće darovati stan.

Sve si mislim, i znam kako će to završiti. Kad dotični gospodin izračuna ulaganja u kuću, država će mu morati isplatiti odštetu s kojom će kupiti kuće sebi i djeci i još će mu ostati ostala imovina. Bome, to će biti obilato darivanje iako u zakonu stoji da dužnosnik ne smije primiti poklon skuplji od petsto kuna. (Aha, tko još mari za taj zakon?!). U ovom će slučaju, znam, pravosuđe biti vrlo brzo i učinkovito. Da je kakva sirotinja u pitanju, završila bi na cesti!

Stalno propitkujem nepravde u ovom našem društvu i nikako s ovim svojim kokošjim mozgom (neću reći svinjskim, jer svinje su inteligentne životinje, kažu stručnjaci) ne mogu otkriti rupe u zakonu (kažu da i ćorava kokoš nađe zrno, a ja ne mogu) kako bi se domogla nečeg darovanog mukte, a da cijeli život sve što imam ne moram platiti duplo.

Iskreno, sada mi više ništa ni ne treba osim da me zaobiđe korona, ostane mi malo zdrave pameti da mogu pisati, zdravlja da mogu sama o sebi brigu voditi i da moji svi budu dobro i zdravo.

Nadam se da zbog ovih svojih crtica iz svakodnevice neću završiti kao žena na Tajlandu koja je za kritiku monarhije na društvenim mrežama dobila četrdesetak godina zatvora. Znam, kod nas toliko ne dobiju ni hladnokrvni ubojice, okorjeli kriminalci i svjetski lopovi. Da me netko i tuži, sporovi se tako „brzo“ rješavaju da kraj ne bih ni dočekala.

 

 

 

 …

više

KAKO SMO MALI I BESPOMOĆNI

piše: Dragica Trumbetaš

Ništa ne može uzdrmati našeg Premijera! Nakon tri tjedna od potresa jučer je zbog silnog pritiska javnosti, konačno donesena odluka o oprostu računa za struju, plin i TV pretplatu. Da nije bilo medijske histerije njegov bi Župan i dalje upozoravao na štednju, ljudi bi se bojali više računa od hladnoće i dalje bi se smrzavali.

I ovo je tek na tri mjeseca, kao da će to biti dovoljno za povratak u normalni život.

No, idemo dalje, medijska pažnja oko Župana mu nikako ne odgovara baš kao ni priče o obnovi.

Ne može shvatiti da ljudi koji cijeli život ulažu, grade, dograđuju, dižu kredite i plaćaju ogromne kamate za jedini dom, ne mogu prihvatiti da to sve drugi dobije zabadava i još se poziva na prava koja nitko drugi nema.

Da je samo jedna kuća srušena zbog loše obnove, puno je to previše za te ljude koji su sada ostali na ledini u poodmakloj životnoj dobi, prekasno za novi početak.

No, to ne brine Plenkovića, veli da će tijela ispitati. Ministar Čorić ima drugo opravdanje, veli da je bio vikend pa nisu mogli zauzeti stav oko toga.

Za vikend se ne uzima stav, pušta se da se stvari slegnu, no, ponedjeljak je donio nova saznanja.

Župan Žunić dobio je kuću na korištenje dok je Glina bila okupirana, dok su u njoj bili još vlasnici koji su ju sagradili. Zakon po kojem mu je uopće mogla biti kuća dodijeljena donesen je pet mjeseci kasnije od datuma na njegovom rješenju o dodjeli na korištenje.

Dakle, najprije se bezecirala kuća a tek se onda išlo na usvajanje zakonskih okvira po kojima se kuća mogla nekome dodijeliti.

Nije čudo što ju je on upisao kao darovanu, davno je on to prisvojio, kuće koje je naslijedio potvrđuju da nikada nije bio beskućnik.

No, dalje besramno laže,  a Plenković ga brani, za sve okrivljuje medijsku histeriju .

Kako se pravda zakon koji će Županu Žiniću vratiti sve uložene novce u održavanje a nije ni najamninu morao plaćati! Tako je Župan uselio u gotovu kuću s tuđim stvarima i ako mu je slučajno pukla WC školjka, ako je sačuvao račun, sada će mu građani Hrvatske koji žive u kontejnerima i idu na poljski WC, morati vratiti novce za tu školjku koju je koristio u njihovoj (državnoj) kući.

Takvog velikodušnog zakona nema za stanovnike Čučerja koji već 10 mjeseci žive u kontejnerima. Oni imaju imovinski cenzus od 4000 kuna, smatra se da si s tom plaćom dovoljno solventan da sam sudjeluješ u obnovi.

Župan Žunić imao je bar četiri puta veću plaću i četiri kuće u koje je mogao ulagati u enterijer a on se odlučio ulagati u državnu koja mu je dužna vratiti uloženo.

I danas će ljudi biti histerični kad pročitaju nova otkrića, naročito radnici Brodotrogira koji se više ne sjećaju kada su dobili plaću, a ministar Čorić se pravi da pojma nema. Posao mu je da zna i za vikend , jer ti su ljudi sjedili za praznim stolom u hladnoj kući i isto nisu palili grijalice jer se boje velikih računa. Za njih niti neće biti poštede, njima će se isključiti struja ako ne plate račune.

Stvorili su si zemlju u kojima je pojedincima samo nebo granica, a s druge strane nema tako duboke rupe siromaštva u koju nisu spremni baciti obične građane koji pokušavaju radom zaraditi za život.

Nije bila rijetkost da se javnosti pokazao račun s fešte lokalnih moćnika, koji su u stanju potrošiti za jedan ručak prosječnu plaću Hrvata i naš Premijer se okružio takvima i oni će danas biti spremni u Saboru da brane nepoštenu stečevinu pretvorenu u praksu.

Sve će to začiniti domoljubljem i ratnim zaslugama, ismijavati siromašne građane kojima rat nije donio materijalnu korist.

I da histerija će i danas rasti kod umirovljenika s malom mirovinom, obično ih poslije 20  u mjesecu hvata panika, naročito one s mirovinom do 2000 kuna,

nema zakona po kojem imaju pravo na još kruha ,ako su slučajno bili rastrošni ovaj mjesec, upravo je drmnuo još jedan potres koji nas upozorava kako smo mali i bespomoćni.

 

 

 

više

GLAS ISELJENIKA POHRANJEN U KNJIGAMA

Iz razgovora s Dragicom Rajčić Holzner, dobitnicom Švicarske književne nagrade 2021. za knjigu “Glück”/ “Sreća”

prilog: Sonja Breljak
foto: Ayse Avaz

Berlin-Zürich-Innsbruck/  To posebno volim, kad pročitam, otkrijem ili budem tamo gdje se naši iseljenici – znanstvenici, umjetnici, glazbenici, književnici… izdignu iznad svih brojnih što su jezik kojim govore s mlijekom majčinim upili, pa osvoje najviša priznanja i pohvale za svoj rad. Rašire mi se pluća od ponosa i suze od radosti krenu kao da mi se radi o najmilijima.

Tako i prošli tjedan kad otkrih objavu kako je Dragica Rajčić Holzner dobitnica Švicarske književne nagrade 2021. za knjigu “Glück”/ “Sreća”. Uistinu, koja sreća!

Ugodno iznenađena tom viješću a u nelagodi radi mog slabog poznavanja…

više

SAM SVOJ MAJSTOR

piše: Žarko Delač

Potresi koji su se dogodili na našim prostorima u posljednje vrijeme otkrili su različite propuste, a osobito one koji se odnose na  bespravnu i samouku gradnju. Posljedice takvog pristupa dugoročno su daleko štetnije od kratkotrajne dobiti pojedinaca koji se upuštaju u takve kombinacije.

Preciznije govoreći, ne samo na Banovini već i diljem Hrvatske, a osobito na Jadranu, brojni se investitori upuštaju u građevinske pothvate ne poštujući zakone struke. Zbog toga se pojavljuju problemi s klizištima, poplavama, …

više

SIT GLADNOM NE VJERUJE

piše: Dragica Trumbetaš

Isplivala još jedna tajna iz dubokog gliba u kojoj je bila zamumuljena i zakukuljena dugi niz godina.

Nakon što je građanima udijelio savjete o štednji struje i puno vremena potrošio na pranje ruku od odgovornosti za poslijeratnu obnovi, eto zloslutni mediji otkrili životnu tajnu moćnog Župana.…

više

POGLEDAJ DOM SVOJ ANĐELE

tekst i foto: Daniel Pavlić

Jutros sam odlučio otići i podijeliti ostatak pelena i dječje odjeće koju mi je ostavila Kristina. U selima koja sam dosad obišao samo je dvije tri obitelji s djecom. Uglavnom ostatak stanovništva je treće životne dobi. Mladi koji se osamostale i odu, nikada se više ne vrate.

Palim svoj cactus i pridružuje mi se mati, nikada nije bila po tim selima oko Zrina, pa želi i ona pomoći. Odvesti ćemo dječju hranu, pelene i odjeću Golubovcima, pa nek’ …

više